Postovi

A Long Time Gone

 Imam osjećaj da me planina stvari o kojima bi valjalo pisati toliko velika da pri samom pogledu na nju ostajem bez volje.... Previše je gluposti, previše se toga u društvu nataložilo da bi se to dalo u nekoliko tekstova lagano objasniti.

Čisti dokaz kako na početku jednostavna stvar odlaganjem postaje planina problema koji prijete da će progutati... da će progutati - SVE, jebiga.

Čitam te idiotske news portale, naše, strane, sve je isto.... Ok, naši su u nekim stvarima za nijansu gluplji, ali trend "murdokizacije" medija pomeo je svijet tokom ovih godina toleriranja ekstremnog žutila - mislim, žutilo ne koristi ama baš nikome, osim vlasniku lista ako se on dobro prodaje. Na gubitku su "samo" javnost i neki tamo mravi, tzv. novinari.

Previše je toga što bi se trebalo uzeti u obzir kod analiziranja današnjeg stanja stvari u nas, u svijetu... kao što rekoh, gubim volju.

No potreba je svejedno jaka.

Čitam tu i tamo i neke blogove... Ima ih svakakvih, naravno, sto ljudi, sto ćudi, što ćeš - no najviše me boli da osim onih par doista dobrih i vrijednih, opći pad kriterija i obrazovanja u našoj zemlji dovodi do toga da sa laudama prolaze literarna smeća najgore vrste. Najgore je to što se najčešće radi o toliko očito loše napisanim pjesmuljcima i slično, da netko tko je u životu pročitao makar jednu dobru pjesmu (ajde dobro, ne baš doslovno jednu) bi morao vidjeti da se tu radi o - ničemu.

Ali ne.

Naravno, pomalo je besmisleno i umišljeno da ja o tome pišem pošto je i ovaj moj Eldorado prepun nedorečenosti, tipfelera i gramatičkih pogrešaka, ali barem sam u životu pročitao knjiga i knjiga.... I baš zato mi je žao gledati kakvo smeće prolazi, a s druge strane nikome ne pada na pamet otići u knjižnicu i posuditi dobru knjigu, neku zbirku poezije, ako mu je do toga... A postoje doista divni autori (iako nisam neki fan poezije), divne, inspirirajuće pjesme koje te oduševe genijalnom upotrebom riječi, osjećajima koje je autor fenomenalno uhvatio i stavio na papir! :) 

Isto je i na blogu kao što je i u društvu - prazna forma bez sadržaja - ako liči na pjesmu - onda mora da JE pjesma... E pa nije gospodo, nije.

Ubija me ta praznina u ljudima. na žalost, drugačije sam odgojen - zahtjevam kvalitetu prije ičega, kvalietu sadržaja, misli, osjećaja, odnosa... Najiskrenije, osjećam se kao posljednji mohikanac - ali bez patosa, molit ću lijepo. Outcast. I samo gledam i gledam i gledam kako se plima penje i ostati će samo oči i balončići dok se i posljednja iskra ne ugasi.

Tužno je to. Trivijalan svijet, trivijalni ljudi. What's the point?

No, uglavnom, ovo je nabacano, tmurno je vrijeme, ja sam napet i trenutno ne vidim neki napredak... Frustracije, frustracije.

Mislim da mi je sad već fakat dosta ovom mog bloga (mojblog.hr) jer je i on sam s vremenom definitivno postao forma bez sadržaja.  ne bi ništa rekao da sam od ovakvog servisa očekivao neka čuda (blogova ima moooooreee), ali čak i ta niska očekivanja je kroz kgodine uspio potpuno iznevjeriti :) I odustajem jer vidim da mi je ovo moje igralište, osmišljeno za ispucavanje, vježbu i analizu - postalo više muka nego išta drugo.

Lijep pozdrav od argonauta, nakon ovoliko godina, prisiljen sam pronaći novu adresu :) (još kad bi ta adresa bila u nekoj od normalnijih zemalja....) Haha, uživajte ljudi! :D

napisao Argonaut u 29. srpanj 2011 16:49:39 | 2 komentar(a)

Arlo Guthrie - Coming Into Los Angeles - Woodstock 1969

 Melodija minulih vremena

Skromno, no ipak snažno iskri iz zvučnika.

...odjek nekog drugog, dalekog vremena.

To je Rock' n' roll, muzika naših očeva, djedova...

Poruke šezdesetih šuplje odjekuju iz sve rijeđih zvučnika

distorzirane kapitalizmom, poruke o ljubavi i jedinstvu,

postaju podloga za nove/stare prevare bezvremenskog božanstva

Pohlepe

Ili kako ga je danas pristojno zvati, Kapitalizma.

 

 

 

Genijalnost ove faze razvoja čovječanstva i nevino upisan pojam "Woodstock" u Youtube iznijedrili su jednu skoro pa pjesmu. Dok ovo pišem i gledam gore napisano, na usnama mi titra "Frlo sanimljivo, mladiću..."

Ne može se reći da sam razočaran ili zgrožen naličjem današnjeg globalnog društva, ali može se reći da zadivljeno promatram razvoj situacije... Mislim, teško je ne biti zadivljen tolikom količinom zadojenosti i čiste gluposti koja vlada najširim narodnim masama - i to bez obzira na dob, spol, boju kože, vjeru, itd... Naravno, prvenstveno mislim na zapadni svijet jer do pojave novih sila poput Kine, Indije i njima sličnih, zapadnjaci su slikali sliku naše budućnosti..

I stvarno je zanimljiva ta budućnost.

Nekome tko bi gledao naš svijet izvana, potpuno bi bilo očito da je dominantna religija zemljana Kapitalizam... No mi svejedno vodimo mnoge ratove na (navodno) religijskoj osnovi. 

U jeku krize pokazalo se da glavni kreatori kapitalizma vjeruju u to da će slobodno tržište sve ispeglati. Oni u to doista vjeruju, ekonomija kao znanost ne može ni na koji način potvrditi da će to doista biti tako, dapače, u posljiednje vrijeme se sasvim jasno vidi da je u samoj srži liberalnog kapitalizma sadržano konstantno izazivanje krize.

Sustav živi na tome da postoje bogatiji i siromašniji, kao i oni u razvoju...

A ekonomisti, stratezi ekonomije svijeta, vjeruju da će tržište samo popraviti stvar, iako nisu sigurni ni kako ni zbog čega, ni ništa! Oni vjeruju:)

A mi se veselimo otvaranju novih trgovačkih centara, odlasku na skijanje, novom iPhoneu, novom autu na kredit...

Jebiga, tako su nas naučili.

 

Jedini je pravi bad je to da je u srži kapitalizma osim krize i pohlepa. Tako je pohlepa postala jedna od, recimo zapovijedi naše nove/stare religije, a upravo ta neutaživa glad proždire zemljin eko sustav.

Čovjek nevjejatnom brzinom uništava svoje jedino stanište, naravno to čini temeljito i nepovratno. Sve to, kao vrsta, činimo u ime dominantne religije, Kapitalizma.

Čudna neka vjera, podsjeća na one sekte koje izvršavaju masovna samoubojstva... Iako, niti jedna od tih sekti nije bila ovoliko rasprostranjena, shodno tome, njihovo samoubojstvo ticalo se samo njih samih dok se danas tiče svih nas.

 

 

 

 

napisao Argonaut u 21. srpanj 2011 15:27:34 | 0 komentar(a)

1969

 Who am I?!

Tijelo mi ispunjava odjeću, pogled prazninu.

 

Influences, influences, kao influenza šire se kroz vrijeme i definiraju mene i me. I sve se veže u jednu cjelinu... 

napisao Argonaut u 20. srpanj 2011 15:36:39 | 0 komentar(a)

Walking with a Ghost

 Biti netko drugi...

Stvorio sam se na tom mjestu, točno u to određeno vrijeme. Riječi i djela gube na težini, a sve oko mene topi se, topi se, topi se... Na očigled.

Zidovi i prolazi, visoke zgrade zaklanjaju nebo, a ja nasmiješen hodam cestom i pućkam, pućkam, pućkam... Cigarete.

Zaobilazim kulise, rukujem se sa kartonskim prolaznicima, kao da je sve isto, kao da je sve normalno.

Opušteno, napokon, brojim i gledam svoje misli kako grade, grade, grade moj svijet. Uplićem se kao dobrodušni dizajner, prerano osjedio, ali još uvijek čio.

Nego čiko, kako ćemo dalje?

Bio je to trenutak kada sam pogledao u nebo i između oblaka uočio nizove brojeva, matricu kako treperi... Opušten.

Elektromagnetski valovi, radio valovi, svijetlosni, zvučni, ovakvi, onakvi valovi - misli što ih odašiljemo, osjećaji što ih širimo, ljubavi u koje ulažemo, ocean valnih duljina, ocean mogućnosti.

Uobičajeni dan gledan iz neuobičajenog kuta prestaje biti uobičajenim. Promjena pogleda na stvari mijenja samu bit te stvari.

Iako jesam, još uvijek sam isti ja ja.

napisao Argonaut u 2. srpanj 2011 13:15:16 | 0 komentar(a)

Little drop of Poison

 Pogledaj u odraz u ogledalu i vidjet ćeš...

 

Zavrnuo sam rukave i stisnuo vrat svim onim bedovima koji su se pripremili da mi useru dan. Lagano treperenje u zakucima uma regulirao sam ignoriranjem.

Rezigniran sam ovim svijetom bez riječi. Izgubljen, tražim rečenice koje će mi objasniti... Što već trebaju objasniti, jer sam sam sebi dalek toliko...

Skoro da me nema.

Ali još sam tu i ovaj "još" je suvišan  jer to što sam tu je to što je - još u svijetu bez vremena ne postoji.

Mozgom pokušavam obgrliti činjenicu da odrezak vremena u kojem postojim ne postoji, jer postojanje samo nije određeno vremenom. Protežem se kroz vrijeme, u svim smjerovima i mogućnostima, samo biram svoje bitke sa više ili manje svijesti o tome da ratove samome sebi namećem.

Dimi mi se iz ušiju od previše razmišljanja, nabacujem osmijeh i pravim se da sutra ne postoji (iako je to činjenica).

 

I tako to...

napisao Argonaut u 1. srpanj 2011 11:00:24 | 0 komentar(a)

Immigraniada (We Comin' Rougher)

 Pogledaj me, o pogledaj me očima deteta...

Slutim slobodu duboko u svojoj duši. Nepatvorenu, čistu slobodu, ono što doista jest i ono što doista treba biti.

Očekujem intimno djela slobode, ostvarenje svojeg ja... U gigantskoj spirali, polako se približavam privučen smislom, toj slobodi, samo da se utopim; da se utopim i onda isplivam!

Čupkam mrvice sa nasukane lešine onog što jesam, nisam i trebam biti. Sloj po sloj, gule se besmisli i probijanja, lažne važnosti i izmišljeni problemi koji boje moj svijet sivilom.

Kroz tamne naočale promatram svijet. Sunce igra po tendi, na terasi je postalo zagušljivo od omare. Novine spremam i ponovno uzimam čitati dok sati, kao i ljudi prolaze oko mene. Znakoviti smiješak pojavi se na usnama izazvan nekom zanimljivom pretpostavkom koja će me hraniti uzbudljivim mogućnostima još nekoliko dana... Ili godina, ima i većih otkrića u malim danima - poput onog da nisam sam ;)

I ljudi su ljudi prijatelju :)

 

Upozorenje: Gospodo draga, mi smo socialni organizam koji nastanjuje jedan veći organizam (Zemlju), isto kao što i mi sami u crijevima ( i u tijelu općenito) imamo bakterije neophodne za pravilno funkcioniranje probave, tako i ova zemlja ima nas. Dorbo je poznato da neravnoteža u broju ili problemi u ponašanju navedenih bakterija dovode do smrti organizma kojem su do sada pomagali, nije teško zaključiti što će se dogoditi sa našim organizmom kada se zemlja odluči pročistiti vlastita crijeva.

Nisu za ovo stanje odgovorni šefovi korporacija i vlada, odgovorni smo svi mi, mali ljudi, i to smo odgovorni ne sebi već našoj djeci kojoj ćemo oduzeti mogućnost da budu ovako uzvišeni i moćan stroj za stvaranje stvarnosti kao što smo mi. Na nama, običnim ljudima je da slijepima pokažemo, da gluhima objasnimo i da svakome koga znamo objasnimo da je ovo jako, jako jadno... Mislim, da želim počiniti samoubijstvo, učinio bi to sam, kolektivna samoubojstva ne puštim!

napisao Argonaut u 29. lipanj 2011 19:55:09 | 0 komentar(a)

Start Wearing Purple

 Vrijeme se rasteže i steže kao kozmička kaoguma dok pokušavam vidjeti tko sam bio i što sam sad...

Sjećanja temeljena na dojmu i razum utemeljen na ideji da sam to ja.

A joj... Upleten u mrežu potencijala. Zapleten u sitno tkanje ideja i mogućnosti, batrgam se u nadi da neću pasti jednom kad krenem. Jednom kad krenem, baš krenuo bih ja!

Tražio sam se u fraktalima zelenih krošnji dok je cesta protjecala ispod nas. Je li ovo stvarnost ili iluzija? Tražio sam točku razdjeljenja, čvrsti znak koji će mi dati sigurnost da ovo doista jest stvarnost.

Dvorovi ni na nebu ni na zemlji i moj hologramski čitač koji je neumorno nastavljao proizvoditi stvarnost na ekspresnoj liniji.a

Jebenti, ili sam ja dobio lošu frevenciju za emitiranje svojeg oblika postojanja, ili imam stvarno šizofreničan program pa me je teško slušati baš cijeli dan.

Nadam se samo da me sad neće kupiti neki Kutlin kao 101 već da ću ipak nekako upijeti izvuči stvar - jer tko visoko leti, nisko pada, a meni se po dnu strugati više ne da!

 

Nekada obične stvari skrivaju više tajni nego sve knjige o smislu života zajedno.

Dragi ja, molim te, daj mi da si budem dobar, da budem dobro, da ovaj zastrašujući svijet koji konstruiram postane svijetliji, zeru više user friendly jer moj put nije lagan, a ja... A jbg, gubim se s vremena na vrijeme ;)

Jel može?

 

JA: Naravno da može, probati ćemo.

napisao Argonaut u 27. lipanj 2011 12:49:35 | 4 komentar(a)

Jockey Full Of Burbon Week

 Ljudski um rapidno evoluira kroz nove tehnologije, društvene sustave i obrasce ponašanja. Mi to ne kužimo baš.

Nekontrolirana evolucija uma će nas dokrajčiti...

Disciplina, kontrola... Uma. Vrijeme u kojem sam slobodan od misli i utjecaja (više utjecaja i za njih vezanih misli), treba na tome poraditi.

Koliko košta GSM signal jammer? Mogu li ga sam izraditi?

 

OSjećam da me svijet veže u mrežu čiji cilj ne vidimo... Mreža utjecaja, navika, uputa, poruka... S kojim ciljem gospodo, s kojim ciljem?

Televizija, internet, mobiteli, mobilni internet, bluethooth, drive by wire, moda, reklame, poruke, upute, civilizacija, religije, politička korektnost, industrija znanja, more izbora, kapitalizam i potrošačko društvo, društvene i moralne vrijednosti, ciljevi, razlozi....

Gospodo, ponavljam pitanje, s kojim ciljem?

Tržnica zagađivača (carbon market). Gospodo, jeste li vi normalni?!

Topljenje kapa, promjene u golfskoj struji, nuklearne katastrofe, sječa prašuma, efekt staklenika, PET ambalaža, proizvodnja u zemljama trećeg svijeta, izljevi nafte, kopanje ruda, zagađivačka industrija, Kina, konzumerizam, kapitalizam, kreacionizam, smanjena socijalna prava, ugroženo pravo na mirovinu, privatno zdravstvo, kontrola interneta, rat protiv piratstva, P.R.= propaganda, rat protiv terora, teror kao predizborna kampanja, demokracija u kapitalizmu, svjetska glad, jaz između imara i neimara, Rupert Murdoch, mediji koji glavninu prihoda ostvaruju kroz marketing, dress kod modernih alternativaca i anarhista, kompjuterski virusi, krađa identiteta, osobna karta, zatvor za klevetu koja to nije... Policijska država Hrvatska.

Gospodo, je li itko normalan? 

I zbog čega sve to? Prašume i klimatske promjene. Zbog šarenih papirića? Ili još bolje, zbog nekih izmišljenih brojčica na ekranu?! Ma sram vas bilo debili!!! 

Kažete, nema slobodnog vremena, da ne bismo slobodno mislili? Bravo, how very clever, zatrpali ste nas potpuno nepotrebnim smećem sa svih strana i kroz sve kanale, samo da ne bismo imali prilike sjesti i razmisliti jer onda bi vas možda prozreli kao istinske neprijatelje čovjeka i prirode, života...

Ma sram vas može biti s tim šarenim papirićima - vaša djeca neće imati gdje živjeti, budite toga svjesni. Budite svjesni da svijet u kojem ste vi imali prilike uživati više neće postojati za generacije koje već jesu i koje dolaze.

I tako, dan po dan, klizimo dolje, umjesto da se trgnemo i krenemo popravljati stvari, nismo bezveze poslani na ovaj svijet, ali sa ponašanjem bezveznjaka od našeg svijeta neće ostati ništa - to se dogodi kada na pozicije moći dođu poremećeni umovi jer um oglednog prmjerka kapitaliste odlikuje pohlepa i bezobzirnost, a to nije normalno ponašanje niti su to odlike normalnog i uravnoteženog uma. A to je lifestyle koji se na sva zvona reklamira kao nešto genijalno.

Bravo mi.

napisao Argonaut u 10. lipanj 2011 15:03:15 | 2 komentar(a)

Jockey Full Of Bourbon (Down By Law)

 Težina današnjeg dana sasvim je opipljiva. Znoj se cijedi niz leđa dok iz kutije promatram svijet.

Cigarete dogorjevaju, slina se suši, a ja stojim ukopan u mislima. Težina je opipljiva, kao i uvijek osjećam je u bolnim udovima i umornim kapcima dok čekam da dan prođe.

Zašto čekam da prođe? Jer je i sve ostalo što radim isto to - čekanje.

U sobi je vruće, uvukla se sparina, a oblaci nikako da prospu olakšanje. Prijeteći se okupljaju na nebu, podižu tenzije, raste tlak... Ali od olakšanja - ništa. Izvrsna analogija sa životom. 

Horizont. Ako se zagledaš predaleko, sigurno će te sjebati.

Malo je lakše kad se kad se uspijem olakšati pisanjem.... Nažalost ne pišem više kao da je provalila oluja, riječi se ne slijevaju u potocima kao nakon ljetnog pljuska. Više curkam, onako, kao da me muči prostata...

Svejedno, olakšanje je prisutno. ...olakšanje.

Divide et impera majmune! Divide! DIVIDE!!!!

 

 

napisao Argonaut u 8. lipanj 2011 18:25:34 | 2 komentar(a)

Harder Better Faster

Fuck yeah.

I gledam te slike, vode me potisnutim neuro-autoputevima. Imam osjećaj da stvaram neku paralelnu verziju vlastitih sjećanja, toliko mi je to čudno.

Pokušavam primjetiti osjećam li toplinu oko srca ili je i sve ovo još samo jedna isprazna varka.

Što je to toplina? :) Hehehe

 

Volim sjesti sa svježom kavom i ovdje malo drviti. Nedostaje mi pisanje... Zadnjih godina nekako sve manje čitam i gotovo uopće ne pišem. Sto problema, sto blokada, dvjesta isprika.

A svejedno mi nedostaje pisanje.

Nije više stvar stvaranja masterpisa nego jednostavno kanaliziranja misli i osjećaja, stvaranja nečeg lijepog i zanimljivog u procesu. Malo sam se pogubio u pridavanju važnosti samome sebi. 

Sad ako napišem da osjećam da bi se sad mogao pokrenuti u pogledu pisanja, vjerojatno ću se ureći i neću se pokrenuti. 

Sad je gotovo, što je napisano, napisano je :D

 

Part Three:

Noli turbare circulos meos!

Eto. Nemojte me jebat, i sam se dovoljno jebem. Slobodu treba poticati u drugima, to je ljudski. A ne je zbog vlastite sebičnosti u drugima ugnjetavati.

Sve i sva bića na ovome svijetu imaju pravo na vlastitu slobodu (ne na račun drugih), i dužnost je i obaveza svakog normalnog ljudskog bića da djeluje u smjeru cilja ostvarenja te slobode.

 

Nabijem sve satrape!

Često ni sami nismo svjesni dalekosežnosti vlastita utjecaja. Ljudi su osjećajna, osjetljiva i povodljiva bića prije svega, tako da gušenje slobode može biti i sasvim nesvjesno. Ali inaf o tome.

Higijena misaonog procesa!!!

napisao Argonaut u 7. lipanj 2011 10:40:27 | 0 komentar(a)